|
|
6-7.12.2007. Labin – Kortrijk (Belgija), 1350km
Za razliku od puta u Veliku Britaniju prošle godine, ovog smo se puta poučeni prošlim iskustvima (petosatno zadržavanje na hrvatskoj granici od strane naših revnih carinika zbog jednog serijskog broja na najmanjoj pedali koju posjedujemo, te stvarno, ali stvarno dugačak put) odlučili krenuti 3h ranije, točno u 21h. Granicu smo prešli neočekivano brzo i već u startu bili u petosatnoj prednosti u odnosu na prethodnu godinu. 17h vožnje proteklo je bez i najmanjih poteškoća, unatoč snijegu u Austriji i kiši biblijskih razmjera na cesti kroz Njemačku.
Stigli smo u Belgiju već oko 16h, na čuđenje vlasnika u Prins Albert klubu, u Kortrijku, gdje smo se prošle godine iz kombija popeli na pozornicu nakon 22h neprekidne vožnje i odsvirali cjelokupan repertoar. S obzirom na to da nam je ovo bio već drugi nastup u istome klubu, već smo se pri samom ulasku u klub osjećali kao kod kuće. S tom razlikom što kući nemamo neograničen broj konzumacija. A svaki muzičar zna koliko je to važno . Tonsku probu na vlastiti zahtjev nismo ni održali, već smo se na pozornici, nakon nastupa predgrupe u liku sina organizatorice ovog nastupa, na brzinu naštimali i počeli sa svirkom. Klub je bio pristojno popunjen i reakcije su bile više nego dobre, iako si sa subjektivne strane kao muzikant rijetko kad zadovoljan prvim nastupom na turneji. Činjenica je da treba malo vremena dok sve ne sjedne na svoje mjesto, međutim već trenutke kasnije jako belgijsko pivo otupilo je svačiju sposobnost analiziranja i razmišljanja općenito. Na samom početku rekli su nam da su tri njihove pive uvrh glave, no kako to objasniti nekome iz Hrvatske? Nakon jedanaeste boce po glavi, oko 1 ujutro nekako smo se dovezli do kuće u kojoj smo spavali, iako smo izgubili vlasnicu kuće, koju smo morali do tamo pratiti u našem kombiju, te se tamo dovezli prema sjećanju. U europskom duhu, ona je, naravno, preuzela krivicu na sebe i rekla da je ona kriva jer je vozila prebrzo. Sve u svemu večer je bila i više nego uspješna.
Nakon samog nastupa dobili smo od jednog sredovječnog rokerskog para ponudu da u sedmom mjesecu dođemo na njihovo vjenčanje, te da će nam za to dati 5000€, samo da si pokrijemo troškove. Odmah je riješena i ponuda za nastup na jednom ljetnom festivalu, te cijela košara puna belgijskih sendviča. Prodano je nešto promotivnih CD-a i bedževa, a viđeno je čak i dvoje ljudi u majicama s prošlog gostovanja. Sada nam je ostalo samo 5 sati za spavanje, te odmah nastavljamo dalje s putem. Već u 9 ujutro treba se u Calaisu ukrcati na vlak ispod La Manchea, a čeka nas i engleska carina. Hoće li se netko na nama iskaliti zbog nogometa ? Valjda neće. Kad sve prođe super, navečer nas čeka nastup u The Providence Club-u, u Brightonu. Držimo fige.
Pozdrav iz Belgije. Laku noć. |
 |
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
|
