|
|
08.12.2007. Kortrijk – Brighton
Nakon najkraæe noæi nakon dugo vremena, veæ smo u 6:30 ujutro svi bili budni i spremni za pokret. Silom prilika. Nakon ukrcavanja u kombi, veæ smo za 20-ak minuta bili u Francuskoj, a na posljednjoj granici na putu, onoj za Veliku Britaniju, koja se nalazi na kontinentu, negdje oko 9h. Procedura je jednostavna. Najprije nas zato što nismo u EU sumnjivo gledaju na francuskoj granici, no kad èuju da smo bend, kažu da nema problema. Ionako iz njihove zemlje izlazimo . Zatim dolazimo do engleskih kuæica, gdje nam pregledavaju putovnice i kao i sve buseve i kombije i nas šalju na parkiralište, otkuda moramo pješke kroz imigracijski ured. Za razliku od prošle godine kada su nas na spomen promotivne turneje po Velikoj Britaniji carinici samo potapšali po leðima i nisu nam niti pogledali putovnice, ove je godine prvo pitanje bilo gdje su nam radne vize. Na odgovor: „Nemamo ih, jer ne idemo kod vas raditi, veæ samo svirati“ - okuplja se pet carinika i službenika, te svi mašu glavama i ne izgledaju baš kao da su spremni za suradnju. Stvari nisu baš izgledale dobro, no imali smo cijelu mapu punu dokumenata, pozivna pisma od svakog kluba, garantno pismo od roðaka našega basista Borjana, mail od britanske ambasade i pravilnik o tome tko treba radne vize i kada, te peèate od prošle posjete Velikoj Britaniji.
Unatoè tome, uslijedilo je kratko ispitivanje, prouèavanje pravilnika i konzultacije, sve dok se službenica nije dosjetila provjeriti da li govorimo istinu, te nazvati Brojanovog roðaka na telefon. Uslijedilo je još desetak minuta èekanja, dok se teta nije vratila s osmijehom od uha do uha i pozvala nas do pulta da nam ispeèatira putovnice. Isti se osmijeh istog trena pojavio i na našim licima. Veæ za desetak minuta ukrcali smo kombi na vlak i krenuli na podvodno putovanje do našeg odredišta. Velike Britanije. Krenuli smo u 9:50, a stigli u 9:30, pa nam je tako vremenska zona produžila živote za sat vremena . Na otoku nas je doèekao novi potop. Kiša i vjetar kakvi su rijetko viðeni u našim krajevima, ali to smo i oèekivali. Prije dolaska na otok više nam je puta savjetovano da do Brightona odemo autocestom na putu prema Londonu, meðutim imali smo puno vremena pa smo mi htjeli uz more. Što je bila greška.
Sljedeæih sat vremena vidjeli smo more, pogaðate, niti jednom. Tek u Hastingsu, no i to je bilo razoèaranje, s obzirom da zbog vremena nismo mogli ni iz kombija. Pa smo odluèili nastaviti prema Brightonu, gdje smo stigli za nekih èetrdesetak minuta. Na samom ulasku u grad doèekao nas je Brojanov roðak kojeg smo pratili do gradske marine, gdje smo napokon na miru sjeli na kavu i malo Guinnessa. Ali malo. Vrijeme je bilo oèajno, pa se nismo previše šetali, nego otišli u klub na dogovor, zatim u kuæu u kojoj smo trebali spavati, da bi na kraju završili na obiteljskoj megaveèeri. Veæ se tamo poèelo s otvaranjem boca, što je kako æe se kasnije pokazati bio i poèetak kraja. Za naše krhke organizme. U klub smo stigli oko 18:30, upoznali se s ljudima, te odradili tonsku probu. Sve je bilo savršeno i da se nas pitalo mogli smo odmah krenuti i sa svirkom. Ali bilo je još rano.
The Providence je, kako su nam rekli kasnije te veèeri klub u kojem svaki bend iz ovih krajeva sanja svirati. No to nas i nije previše zaèudilo. Prema broju ljudi, izgledao je kao dosta važna toèka u noænom životu Brightona. Ovu smo veèer svirali uz još jedan bend, koje je kažu ovdje nešto i poznat, no iako smo svirali prvi, imali smo puno bolji prijem kod publike, za vrijeme i nakon nastupa. Svi smo se složili da nam je to bio jedan od boljih koncerata, pa èak i u cijeloj karijeri. Nekoliko dana prije neki od organizatora našeg koncerta radili su na koncertu grupe Ocean Colour Scene, pa smo odmah dobili i njihove kontakte, da im se javimo za eventualne nastupe kao predgrupa. Što i ne zvuèi loše samo po sebi, ali nije to više onaj bend. Nakon nastupa razgovarali smo malo i s ostalim muzièarima, toncima i lokalnom ekipom, a kad je došla Brojanova roðakinja, koja je negdje naše godište, zajedno sa svojim društvom, ukrcali instrumente u kombi, te nastavili sa zabavom u njihovom stanu. U detalje zbog sljedeæeg posjeta ovoj kišnoj zemlji ne smijemo ulaziti, no važno je reæi da smo u našu kuæu stigli tek u 3h ujutro. Èisto za informaciju, zbog rane tonske probe, za nastup u Londonu, morali smo se probuditi za nekih 6h. A glave nateèene...
Pozdrav iz Brightona, Laku noæ. |
 |
 |
|
 |
|
 |
|
|
