|
|
14.12.2007- Manchester
Kao i svaki dan do sada tako smo i u Liverpoolu veæ u 8h bili budni, no u prilièno lošem stanju, što je nakon ovakvog tempa i broja odspavanih sati i bilo za oèekivati. Pa kako je još uvijek ipak bilo dosta rano, dio benda u dnevnom je boravku udario na briškulu, a dio otišao u još jedno razgledavanje. No ova je zima bila toliko jaka da to nije trajalo duže od sat vremena. A i bilo je vrijeme da se krene. Dug nas je put èekao i puno posla, s obzirom da nakon veèerašnjeg koncerta nastavljamo ravno za Francusku. Kako je veæ i bilo najavljeno u jednom od prijašnjih postova, došao je red na to da posjetimo neka povijesna mjesta iz pop kulture. A boljeg grada za takve stvari od Manchestera nema. U sluèaju Smithsa pogotovo. S tom smo se namjerom i uputili u Salford, mali grad kraj Manchestera za koji ne bi nikada ni èuli da nije Salford Lads Club-a, ispred kojega su Smithsi snimali spot za jedan od vjeènih hitova. Zaboravili smo koji.
S istog mjesta potjeèu i fotografije od kojih jednu možete vidjeti i u ovom reportu. Radi ispunjenja djeèaèkih snova, nije bilo druge nego se slikati na istome mjestu, kao klinci?. Što se drugo niti moglo? Salford Lads Club nalazi se u jednoj, po svim kriterijima neuglednoj èetvrti, pa je grupa od 8 ljudi sa fotoaparatima lokalnom stanovništvu koje je izlazilo iz obližnjeg marketa, zasigurno izgledala èudno. A možda i nije. S obzirom na status koji Smithsi uživaju u Velikoj Britaniji, sigurno nismo prvi koji smo hodoèastili u to neugledno susjedstvo. Nakon što smo se islikali i ispraznili baterije, došlo je vrijeme za polazak. Meðutim, niti 10min dalje nalazi se Old Trafford, stadion Manchester Uniteda, tako da nam je i put trajao samo 10min ?. Ipak nismo ovdje svaki dan. Nakon stadiona, uputili smo se u centar Manchestera, koji neki ovdje nazivaju i Gunchester, no svi su samim gradom bili i više nego oduševljeni.
Proveli smo tu cijelo popodne i s namjerom da u 18h budemo u Moon & The Sixpence klubu u Glossopu, predgraðu Manchestera, ponovno se ukrcali u kombi. Što se na kraju pokazalo i kao ispravna odluka, iz razloga što nam je zbog radova na cesti trebalo skoro sat i pol vremena da stignemo do kluba. Moon & The Sixpence je zapravo središnji lokalni pub sa malom pozornicom gdje se redovito održavaju nastupi, a ljeti i manji festivali. Pri ulasku u pub atmosfera je bila prilièno mirna, te smo svi oèekivali mirni koncertni pozdrav s Engleskom za ovu godinu. Meðutim, veæ nakon nekih pola sata pub se poèeo puniti ljudima, ama baš svih generacija. Od najmlaðih do najstarijih. No ono što nas je posebno iznenadilo desilo se dok smo za stolom slali mailove i sreðivali jedan od ovih reporta. Naime, do našeg stola prišao je jedan dugokosi momak i pitao „Are you The Orange Strips?“. Mi kažemo da, a on æe, pa mi smo prošle godine zajedno svirali u The Cavernu! E sad, je li svijet malen? Jest. Tonsku probu odradili smo relativno brzo, a kao predgrupa ovaj nam je put nastupio odlièan kantautor Garron Firth. Pub je do tada veæ bio krcat ljudima.
S obzirom na vrijeme koje smo imali na raspolaganju, ovaj put smo odsvirali listu od nekih sat vremena, a unatoè malim oèekivanjima, upravo se ovaj nastup pretvorio u jedan od najupeèatljivijih u cijeloj karijeri. Publika je bila super, tražili su da se vratimo na pozornicu, grlili nas, ljubili doslovce i èestitali nam na samoj svirci. Osjeæali smo se kao da smo tamo oduvijek. No ono što je još zanimljivije, bilo je to da se u publici nalazio i Paul Mallory, trenutaèno gitarist velikog David Graya, te studijski glazbenik koji je meðu ostalima suraðivao i s David Bowiem, te Leonard Cohenom. On je takoðer bio oduševljen nastupom, te se nakon što nam je ostavio svoju mail adresu i broj telefona, zajedno s našim gitaristom Tedijem i bubnjarem Naletom popeo na pozornicu i s njima odsvirao malo neobiènu verziju Voodoo Chilea.
Nažalost, do Folkestonea gdje smo se u 7 ujutro trebali ukrcati na vlak ostalo nam je još 430km, pa nam nije bilo druge nego da spremimo stvari i krenemo na put. Naravno, opraštanje s cijelim pubom trajalo je skoro duže od samog nastupa. John, kojeg smo prošle godine upoznali u Liverpoolu i Rae koji je organizirao nastup dali su nam sve moguæe kontakte za svirke u tom podruèju, te nam obeæali napraviti sve, ukljuèujuæi i potezanje usluga, kad god odluèimo ponovno u Englesku. Brzo. Ovo je definitvno bio vrhunac cijele turneje, te više nego dobar naèin da napustimo otok. Èekalo nas je još samo 6h vožnje. Nakon što smo ušli kombijem u vlak, nitko se ne sjeæa apsolutno nièega do same Francuske.
Pozdrav s francuske autoceste. Dobro jutro. |
 |
 |
|
 |
|
 |
|
 |
|
|
